Permakultura

Za sam početak pozdrav svim zaljubljenicima u prirodu i zdrav život. Kao mali pionir i veliki zaljubljenik u permakulturu dobio sam čast da napišem nešto na ovu temu, i nadam se da ću uspeti da prikažem šta je to permakultura.

U ovom izlaganju neophodno je pokušati objasniti sta je to permakultura? Sam pojam permakulture sad već poprima razmere jedne nauke, što dovoljno govori koliko to može biti kompleksna oblast i koliko znanja treba primeniti u praksi da bi nešto funkcionisalo po permakulturnim principima. Mada, sa druge strane, ona je dosta jednostavna za primenu, potrebno je malo posmatranja prirode i odnosa izmedju biljaka i životinja u njoj. Naravno za to je potrebno mnogo vremena da bi se jedno znanje uobličilo, jer priroda ima vremena na pretek, dok ga mi ljudi, kao ljudi u danasnjoj eri, i nemamo. Zato je to saznavanje potrebno malo ubrzati ne bi li  lakše i brže počeli da pomazemo sebi i da obnavljamo ono sto smo za kratko vreme upropastili u prirodi neadekvatnom obradom zemljista.

food forest 2

Dakle, moje najprostije objašnjenje permakulture je da je to savršena simbioza, delovanje biljaka samih medju sobom i uticaj životinja na biljni svet.  Savremeni način obrade zemljišta koji mi mlađi naraštaji poznajemo je za kratko vreme uspeo da degradira i osiromaši obradivo zemljiste. Sama primena velikih mašina, dubokog oranja sabija zemljiste, ubija mikroorganizme u njemu koji ga čine živim i plodnim, što zahteva dodatnu primenu hemiskih đubriva, zatim primena pesticida koja truje zemljište i sve u njemu, pa čak ostavlja i mnogo šire posledice na sav životni svet, kao i monokulturno uzgajanje koje dovodi do smanjenja biodiverziteta koji je neohodan za dalji opstanak. Svim tim merama i načinom obrade koje nam namece potrošačko drustvo tamo negde od kraja drugog Svetskog rata, čovečenstvo je uspelo u toj meri da zagadi svoj habitat da se održivost tog načina poljoprivrede ozbiljno dovodi u pitanje, šta više – jasno je da taj put nije samoodrživ!

Suprotno tome permakultura nam pruža samoodrživost, mirniji, lepši i zdraviji način zivota. Za to su nam potrebna manja odricanja od savremenih i nepotrebnih stvari, malo da stanemo na loptu i razmislimo, upoznamo sami sebe i uključimo se u prirodu. Mi ljudi smo deo te prirode, deo koji samo treba da joj se prilagodi da bi nam ona mnogo više pružila, baš ko što su naši stari to znali, znali da zapažaju i uče od prirode, biljaka životinja… Nikome ne uskrativši život, već mu dati šansu da odigra svoju prirodnu ulogu i da najbolje od sebe, jer priroda je sve savršeno dizajnirala i ništa tu nije bez nekakvog smisla i svrhe. Na nama je da uočimo i naučimo smisao postojanja svega oko nas i da ga oblikojemo prema našim potrebama tako što će svako sebi oblikovati svoj mali ekosistem. Misli globalno, deluj lokalno!

Autor: Ivica Vasičin

Оставите одговор