Nezavisno obrazovanje dece i odraslih

Obrazovanje je uvek kroz istoriju bilo stožer svakog naroda. Uvek se smatralo, ko vlada obrazovnim sistemom, vlada sadšnjicom a priprema sebi mesto u budućnosti. Sigurno je da jednom dubokom analizom možemo utvrditi da obrazovanje nikada kroz istoriju nije bilo potpuno nezavisno. Skoro da je uvek važila ona parola da ,,pobednik piše istoriju“ odnosno jači kroji sudbinu slabijem.

Nekada je obrazovanje imalo za cilj da pripremi podmladak za preživljavanje, ma šta to značilo. Vremenom i razvojem društva jačalo je uverenje da je čoveka koji zna da ,,preživi“ treba malo ,,oplemeniti“ tj. snabdeti drugim znanjima i veštinama. To je bio i početak sistematskog i kolektivnog obrazovanje podmladka. Isto toliko je sigurno da stepen nezavisnosti obrazovanja u daljoj prošlosti i u poslednja dva veka nije bio ni približno isti.

Koliki je taj stepen nezavisnosti bio u prošlosti ostavićemo drugima da izvedu rezultate, a mi ćemo pokušati da namestimo jedan kratak presek gubljenja nezavisnosti obrazovanja u našem narodu i oslikavanjem potrebe ponovnog uspostavljanja istog.

Pre svih drugih konstantacija, prva koju ćemo izneti jeste zaboravljanje primarnog značenja reči ,,obrazovanje“. Koren ove često pominjanje reči jeste jedna stara slovenska reč. U dalekoj prošlosti reč ,,obraz“ je označavao sliku. Odnosno pre svega se mislilo na lik Božiji koji je čovek dobio u svoj udeo stvaranjem: ,, Hajde da stvorimo čoveka po svojoj slici i prilici“ (1.Moj.1,26-27). Taj lik u prvostvorenim ljudima je blistao do onog momenta kada je volja Božija zamenjena ljudskom samovoljom. Od momenta prvog greha, taj lik Božiji u čoveku je tamneo i gubio se, no nikad potpuno. I kod potpuno palog čoveka, ispod mnogomilionskih naslaga greha krije se i dalje ovaj lik. No bez ljudske volje neće zasijati ponovo. E, upravo pokušaji popravljanja palog čoveka su u prošlosti smatrani obrazovanjem, tj. ponovnim oslikavanjem lika Božijeg u čoveku.

Danas ovo prvobitno značenje ovog pojma skoro da niko i ne pominje. U nedalekoj našoj prošlosti, recimo od prve polovine 20. veka, pod obrazovanjem se smatralo stavaranje intelektualne elite naroda. Dok od demokratskih promena u našem društvu , pre nešto više od jedne decenije, obrazovanje je dobro osmišljen sistem kreiranja demokratske  poslušne i pokorne, nesposobne da sama misli, mase. Već je Berlinski kongres, revizijom sanstefanskog mira, pored činjeničnih odluka doneo novine i u obrazovanju. Važno je samo pomenuti da je Berlinski kongres bio ulaznica za stupanje na scenu takozvane ,,Nordijske“ istorijske škole, koja je imala za cilj prekrajanje istorije i da pojedinim narodima u budućnosti obezbedi moć i prevlast, a drugima otvori put ka izumiranju i gubljenju prava na istinu. Od tada pa do dana danšnjeg nismo slobodni da u naše škole predajemo pravu istoriju i da se pozivamo na činjenice, nego se presipa iz šupljeg u prazno, tj. baratamo falsifikatima.

Drugi bič koji je udario naš obrazovni sistem je ekspanzija tzv. ,, globalnog obrazovanja“ Potrebno je samo pomenuti neke od osnovnih principa i ciljeva ,,globalnog obrazovanja“, pa videti ,,šta se iza brda valja“.

Razaranje tradicionalnih vrednosti i verovanja društva, pre svega Hrišćanskog.

Nametanje globalističkih uverenja u svetsku kolektivističku državu kao jedino rešenje svih problema.

Nametanje psihosocijalnih strategija učenja koja oblikuju pojedinca u skladu sa zahtevima lihvarske internacionale.

Ove tri činjenice, jasno govore o namerama kreatora ,,novog svetskog poretka“. Ona stara ,,zavadi pa vladaj“ sada se obukla u novo ruho ,, zaglupi (drugoga) pa vladaj“ …. Nastaviće se

Malider

Оставите одговор