Humus koji su preradile gliste svojom probavom je najkvalitetnije poznato organsko gnojivo. On ima svoja odstupanja u kvaliteti u odnosu na vrstu gnoja ili biološkog otpada koji ste dali glistama na raspolaganje. Najkvalitetniji humus nastaje od konjskog gnoja, a slijedom po kvaliteti uz dodatnu doradu za pojedini gnoj slijede ovčji i kozji, zečji, kravlji, svinjski i kokošji. Zadnja dva se koriste u manjoj mjeri miješano sa drugom vrstom gnoja ili otpada jer može doći do tzv. trovanja proteinom glista u hranilištima.

Gnoj se prvo priprema kompostiranjem na kompostnim hrpama da gnoj sagori te ga gliste lakše probave. Za vrijeme kompostiranja u gomilama se odvijaju kemijski procesi na 60°C gdje se uništava sjeme korova i mnoge štetne bakterije. Gliste, naseljene u hranilišta, u svojoj probavi prerađuju navedenu „hranu“ gdje sastojci budu obogaćeni i razloženi na osnovne elemente u oblike koji će poslije biti vrlo upotrebljivi biljkama koje hranite s humusom.

Uzgajivači koji proizvode humus za tržište za svaku veću fazu proizvodnje humusa šalju uzorke na analizu. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj uzorci se najčešće nose u mikrobiološki laboratorij Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Analizom fizikalnih svojstava utvrđuje se sadržaj krute tvari, postotka vlage, pepela i organske tvari. Kemijska analiza pokazuje pH reakciju, električni konduktivitet te ukupni: ugljik, dušik, C/N odnos, fosfor, kalij, kalcij, magnezij i koncentraciju teških metala mikroelemenata željeza, mangana, cinka i bakra i toksičnih teških metala olova i kroma. Humus je neutralne pH reakcije, sadrži dvostruko više kalija, trostruko više magnezija, 6 puta više fosfora i 4 puta više dušika nego stajski gnoj što bi značilo da jedan kubični metar humusa vrijedi kao 3 do 5 kubičnih metara stajskog gnoja. Humus je vrlo bogat korisnim bakterijama i gljivicama koje će oživjeti iscrpljeno tlo.

Kada sadimo voćke na dnu sadne jame stavimo 5 litara humusa, a ostalih 5 litara pomiješamo s vodom i napravimo humusnu kašu u koju stavimo korijen sadnice. Humus blagotvorno djeluje na oštećenja na korijenu i pospješuje njegov razvoj. Ovisno o starosti voćke i rasprostranjenosti korijenskog sustava, humus se ukopava u površinski sloj u količini 2 do 5 litara na kvadratni metar. Ukoliko biljku trebate prihraniti ljeti kada je suša pa voda u tlu ne prosljeđuje hranu korijenu ili želite reanimirati neku biljku, razmutite humus u vodi u omjeru 1:10, ostavite ga preko noći da se hranjivi sastojci otope u vodi i s otopinom okupajte krošnju biljke.

Ako sadite ili presađujete cvijeće u teglama, u kupovnu zemlju umiješamo do 20% humusa koje će u cijeloj sezoni cvijeću nuditi dovoljno hrane. Kada sadimo flance, u sadnu je rupu potrebno staviti jednu šaku humusa. Nakon punog razvoja stabljike i pojave prvih plodova (npr. rajčice ili paprike) potrebno je odgrnuti zemlju do prvih žila dodati oko litru humusa u predio korijena te ponovo zagrnuti sa zemljom.

Računa se da je potrebno oko jednog kubika humusa na hektar ratarskih usjeva za čije se rasprostiranje može upotrijebiti i rasipač umjetnog gnojiva. Koristite humus u vinogradima, maslinicima i na plantažama agruma. Za sadnju i njegu travnjaka ili kultura poput salate „posolite“ gredice nekoliko puta godišnje s litrom do dvije humusa po kvadratnom metru. Za uzgoj i klijališta u plastičnim ili stiropornim kontenjerima humus u količini od 20% pomiješajte sa supstratom. Intentivan uzgoj cvijeća vrlo mnogo iscrpljuje tlo koje brzo možete revitalizirati s humusom.

Uz korištenje humusa poznato je da su plodovi veći, zdraviji i ukusniji. Povećava se veličina biljaka i korijenskog sustava. U rajčicama i paprikama se povećava udio vitamina C za 100%, u krumpiru do 200%, a u mrkvi i peršinu čak i do 500%. Sočnost, kvaliteta i okus voća i povrća podsjeća nas na neka ne tako davna vremena kada je hrana bila ukusnija. Ta vremena su vam na dohvat ruke ako se poslužite humusom crvenih kalifornijskih glista.

Izvor: agroeko.net