Nemojmo se zavaravati i zatvarati oči pred onim što se događa. Valjda je sad već svima pomalo jasno da smo poremetili ravnotežu u prirodi. Počelo je ono očemu su davno pričali ljudi koji su „vidjeli“ dalje od običnih smrtnika. Tako su vidjeli i Tarabići. I bili su u pravu!

Globalnim zagrevanjem krenule su prirodne katastrofe. Barem je to ove zime očito. Šta će se dogoditi ako i nas stigne neka nepredviđena i za naše podneblje neuobičajena katastrofa? Šta ako ćemo biti prisiljeni da se, bar na neko vreme, moramo brinuti za vlastito preživljavanje? Ako će u gradu život biti nemoguć dok se stanje ne sanira? Šta ćemo? Hoćemo li moći u teglama uzgajati povrće? Treba na vrijeme osigurati„ rezervni položaj“!  No, kako ćemo preživeti i na tom rezervnom položaju ako ne znamo sami uzgojiti biljke, prepoznati lekovite trave koje nam mogu pomoći kod bolesti, kako prepoznati jestive gljive? Čime ćemo kopati, kositi travu i sl. ako smo sve staro oruđe zamijenili novim, koje ne radi ako nema nafte i benzina?

Dopustili smo da umeće života naših predaka padne u zaborav kao da nam više nikada neće biti potrebno! Imamo li svojeg semena koje ćemo zasejati, zlu ne trebalo? Zvuče li ove rečenice katastrofično ili možda, sada sagledavajući situaciju, realno? Zapitajte se, jesam li sposoban preživjeti godinu dana bez struje, nafte, telefona, plina i svih ostalih pogodnosti na koje smo navikli? Što ćemo jesti ako na tržnicama više ne bude kumica koje prodaju hranu? Jer ono što one imaju, treba njima da prehrane sebe i svoje porodice. Gospodin Janez Drnovšek u svojoj knjizi „ Misli o životu i osvješćivanju“  također se dotiče ove teme.  Ovdje citiramo nekoliko rečenica iz njegove knjige: „Evo plana za naš rezervni svijet. Sve što trebamo je potražiti ga i urediti, to će nam pomoći i već nas na ovome svijetu opskrbiti energijom.“

Takav projekt nije jednostavan. Ali, ako uistinu želimo ostvariti taj cilj, ostvaritćemo ga….Brojni ljudi su se već prihvatili toga posla. Čovječanstvo postaje osviješteno. A sad, ako smo došli već tako daleko, učinimo još korak naprijed. Naš drugi dom u prirodi, na selu, ne bi trebao biti tek odmaralište za gradske razmaženike. Osposobimo ga tako da nam može poslužiti za preživljavanje, a u istom smislu osposobimo i sebe. Dolazi vrijeme kad će toplina i hrana postati i te kako važni. Proverimo kako stvari stoje s vodom, odakle izvire i kakva je….Pripremimo  takođe i zalihu staroga seljačkog oruđa.  Mehanizacija je u redu, međutim, ako iznenada ponestane nafte, ona nam neće biti baš od nikakve pomoći. U tom slučaju bi magarac i obično kljuse dobro došlo. Kao i kakva krava ili koza, ali ne zbog mesa, već zbog mlijeka. Doista možemo mnogo toga pripremiti kako bismo si osigurali jedan takav rezervni svijet. Još ćemo morati mnogo učiti, mnogo toga učiniti u vremenu koje imamo na raspolaganju.

U roku od nekoliko godina možemo se dosta dobro osposobiti ako umesto zurenja u televizijske sapunice ili slušanja tupoglavih političara, svoje vrieme radije iskoristimo za ozbiljne pripreme. Potražimo svoj kutak. Postavimo ili popravimo kakvu kućicu. Pripremimo sebi sav potreban alat. Naučimo osnovne stvari koje nam mogu biti od koristi za životnu neovisnost. Treba samo početi, a onda će nam sve ići lakše. Možda nam se čak i svidi.  Na kraju možda čak i priznamo da je takav život bolji pa makar bio samo rezerva.

 Za sada….Osvijestimo činjenicu u kakvom svijetu živimo. Postanimo svjesni njegovih ograničenja. Nezavaravajmo se uljuljani u lažan osjećaj da nam se ništa ne može dogoditi. Slijedimo svoju intuiciju. Ona nas već danas upozorava da tako više ne možemo dugo. Jedino iluzije ovoga sveta mogu uspavati našu intuiciju, a zatim je nadglasati. Međutim, buđenje može biti grubo. Vrlo grubo.

Nas dvoje „čudaka“ smo do tog zaključka došli već pre nekoliko godina. Možda su nam čitanje knjiga na tu temu, apokaliptični filmovi i slične stvari otvorili oči. Možda boravak u prirodi, promatranje i zapažanje onog što je Bog stvorio pokreće jedan kotačić koji onda otvara vidike, spoznajete neke stvari kojih do tada niste bili svjesni. Počinjete se buditi, vidite svijet oko sebe drugačije, realno! Shvaćate da nešto trebate poduzeti, ali nažalost ne možete promijeniti svijet preko noći. Ljudi vaša razmišljanja ne shvaćaju ozbiljno, misle da ste u nekoj „ fazi“ svog života i daće to proći kad se uvjerite da ste u krivu, i da ne možete živeti kao što su živeli vaši preci, sad u eri uspona civilizacije. E, mi smo živjeli, i bez struje i bez vodovoda, sami smo gradili našu malu kućicu u prirodi, sami smo stvorili svoj vrt, voćnjak i vinograd, onako kako nama odgovara. Dokazali smo da je moguće dobiti zdravu hranu bez upotrebe mehanizacije, imati vinograd bez kopanja, prskanja i srušili teoriju da je vinogradu potreban sluga. Plodovi iz našeg vrta su krupni i sočni i ima ih u izobilju i bez umjetnog gnojiva, naša šuma raste na padinama Bilogore, sami smo je zasadili.Mislim da smo osigurali „ rezervni položaj“. To je sada utočište u koje bježimo vikendom, tamo nalazimo mir i zadovoljstvo. S ničim se ne može usporediti zadovoljstvo kad nakon završenog posla tog dana, sjedimo na našoj terasi. Nakon ukusne večere i čaše dobrog, domaćeg vina , uživamo u pjesmi ptica i cvrčaka, razgovaramo ili čitamo. Ujutro nas bude ptice, kafa lepše miriše, a zelenilo oko vas daje vam snagu za nove napore, priroda vas zove da postanete dio nje. Slijedi priča o tom povratku, barem za vikend, da se nadišemo zraka, da ozdravimo ili možda još bolje, da ne obolimo u urbanim sredinama i ovoj suludoj trci koja na nas djeluje loše i na fizičkom i na duševnom nivou. Ispričatićemo vam priču o tome kako mi (mi = bračni par) provodimo vikende ikakvom se rekreacijom bavimo. Prilično smo zadovoljni onim što smo postigli ili bolje rečeno onim štosmo naučili za ovih nekoliko godina o „trostrukom v“, vinogradu, vrtu i voćnjaku.

Izvor: Dajčbar Zdravko i Renata – Alternativno poljodjelstvo