Posjedovanje ličnog izvora vode, odnosno bunara kod nas je oduvijek predstavljalo simbol bogastva domaćinstva. Zaista su sretnici oni koji imaju vlastiti bunar, izvor zdrave vode koju mogu korisiti za sve potrebe u domaćinstvu u neograničenim količinama.

Zato i ne čudi da se mnogi domaćini odlučuju da imaju vlastiti bunar. U današnje vrijeme i kopanje i bušenje bunara je mnogo jednostavnije nego što je to prije bilo. Primjenom savremenih mašina u svega nekoliko dana možete već da imate izbušen bunar.

Šta se dešava nakon što se bunar iskopa ili izbuši?
U skladu sa potrebama i namjenom vode za koju je bunar izbušen ili iskopan različite su i aktivnosti koje se preduzimaju nakon završetka bunara. Preduzetim aktivnostima doprinose takođe i osviješćenost vlasnika te njegova želja za obezbjeđivanjem zdrave vode u svom domaćinstvu. U skladu sa navedenim imamo dva klasična primjera:
1. Voda se testira u zavodu za javno zdravstvo ili nekom drugom laboratoriju (preporučivo).
2. Voda se ne kontroliše i koristi se za sve namjene uključujući i piće (može biti veoma opasno po zdravlje)

Šta nakon analize vode?
Ukoliko se vlasnik bunara odlučio da uradi analizu vode, već nakon nekoliko dana ima dokument na kome pišu parametri mjereni u vodi te mišljenje da li voda odgovara ili ne odgovara za piće prema pravilniku o prirodnim i izvorskim vodama.

U velikom broju slučajeva neki od parametara nije u okviru dozvoljenog prema pravilniku i vlasnik bunara postaje razočaran jer je uložio značajan trud i sredstva a i dalje nema sigurnu vodu za upotrebu. Na samoj analizi vode ne piše savjet ni uputa šta je to potrebno učiniti da bi se voda dovela u okvire dozvoljenih granica.

Najčešća onečišćenja u bunarskoj vodi koja su karakteristična za naše područje su:
– bakteriološki neispravna voda
– povišen sadržaj mangana
– povišen sadržaj željeza
– prisustvo H2S u vodi (vodi daje miris pokvarenih jaja)
– povišen sadržaj amonijaka u vodi
– neugodan miris vode
– tvrdoća vode je iznad dozvoljene granice što dovodi do stvaranja „kamenca“
– povišen sadržaj nitrita u vodi
– povišen sadržaj ukupno rastvorenih materija u vodi (TDS)
– mutnoća iznad dozvoljene

Ukoliko je identifikovano onečišćenje u vodi vlasnik bunara ima nekoliko mogućnosti:
1. Vodu koristiti samo za pranje automobila i pranje pločnika.
U ovom slučaju bunar se koristi samo u toku ljetnih mjeseci , i dalje plaćate račun za vodu iz gradskog vodovoda i nosite vodu za piće sa nekog izvorišta ili kupujete skupu flaširanu vodu. Uloženi trud i novac u izgradnju bunara nisu u potpunosti iskorišteni.

2. Koristiti vodu za sve potrebe u domaćinstvu osim za piće
Kod ovakve primjene treba biti veoma pažljiv, i na ovo se odlučiti samo ako poznajete onečišćenja i njihov uticaj na ljudsko zdravlje. Naime iako se voda ne koristi za piće postoji relana opasnost da recimo bakterije koje se nalaze u vodi mogu dospjeti na u vaš organizam. Voda koja nije bakteriološki ispravna se ne bi smjela koristiti ni za ličnu higijenu niti u kuhinji za pranje suđa ili pripremu hrane.

3. Instalirati uređaj za tretman vode
Ukoliko se vlasnik odlučio instalirati uređaj za tretman vode onda je bitno sljedeće:
– Poznavati onečišćenja u vodi te njihov uticaj na zdravlje.
– Odlučiti za koje namjene će se voda koristiti i u kojim količinama.
– Poznavati tehnološke procese kojima se onečišćenja mogu ostraniti iz vode.
– Izvršiti izbor opreme koja će zadovoljiti potrebe kvaliteta i kapaciteta i pri tome voditi računa o ekonomskoj opravdanosti.

Izvor:http://www.ekapija.com/website/sr/company/photoArticle.php?id=799837&path=bunar_161013.gif