Vrt bez motike ! Tko kaže da ga nema ?!

Vrt bez motike ! Tko kaže da ga nema ?! 🙂

Čemu okretati tlo ?

 

Zasađen neven, moji prvi pokušaji poljoprivrede.

Prije nekoliko godina zasadih neven. Moji prvi i zadnji pokušaji konvencionalne poljoprivrede.

Okretanje tla je vrlo energetski zahtjevan posao, koji ima svojih trenutnih dobrobiti. Kako cijeli život gledam svog starog kako freza i ore svoj komad vrta, svjedočio sam neugodnim posljedicama koje se pojave nakon višegodišnje takve prakse. Prema mojem mišljenju, kada na takav način uzgajamo biljke, one rastu bolje, zbog plodnosti koja je nastala uništenjem živih organizama prilikom okretanja tla. Na takav način se riješimo korova i stvorimo rahlije tlo, što odgovara biljkama i zato rastu bolje. No, sve te “dobrobiti” su jako kratkog trajanja i imaju skupu cijenu koju plaća tlo, te sav život u njemu. Netko možda uživa štihati u vrtu, ali po meni ta potrošena energija nije vrijedna kratkih dobrobiti koje ta praksa donosi. Najgore, svake godine sve treba ponoviti i nositi se s istim problemima, a tlo postaje samo lošije. Sve je to moguće je priroda trpi i šuti, a simptomi koji bi čovjeka natjerali da se zamisli, pojave se obično prekasno.
Nisam ni zagrebao površinu, koliko su zapravo negativne posljedice, ali neću se više zadržavati na ovoj temi, jer radije pišem o pozitivnim stvarima.

 

Zašto vrt bez motike ?

Gredica bez motike

Prije nego što sam se upustio u cijelu avanturu kompostiranja s glistama, imao sam želju čim više proizvesti vlastite hrane koju jedem. Naravno na način s kojim bi se i priroda slagala. Također, u mislima mi je uvijek bila misao vodilja koja mi je govorila da nema baš neke logike trošiti više energije na uzgoj hrane, nego što će ti ta hrana energije pružiti jednom kada ju pojedeš. Znam da organski uzgojena, ukusna, vlastita hrana nema cijenu i da se isplati potruditi za nju, ali, ali…. zanima me, koliko malo energije ja mogu potrošiti na vrtlarenje, a svejedno se najesti 🙂 I s takvim idejama u glavi, krenuo sam eksperimentirati i prvi rezultati su bili poražavajući. Tada još nisam bio svjestan da plodnost mora doći od nekuda, ako zemlja već sama po sebi nije takva, što moja naravno nije bila. Na njoj su rasli “korovi”, jer ništa drugo nije moglo preživjeti u tako lošim uvjetima. Shvatio sam, koliko sam bedast što sam uopće probao nametnuti prirodi ideju da bi ta biljka koju ja želim, trebala rasti u tom tlu kojim raspolažem. A kamoli da će ta biljka izgledati kao na pakiranju sjemena, koja je obično reprezentativni primjerak, vrijedan fotografiranja.

Svaka greška koju sam napravio, vodila me je bliže boljim rezultatima. Isprva sam se nadao da malč koji koristim da će se razgraditi i pružiti biljkama dovoljno organske materije i hranjiva, koje je kronično nedostajalo mojoj zemlji ,ali to nije bio slučaj. Malč bi se ili sporo razgrađivao ili kad bi se razgradio, zemlja ne bi izgledala ništa bolje. To je bilo i za očekivati jer prirodi se baš nigdje ne žuri, a tako jednostavna metoda ne može dati brze rezultate kakvim sam se nadao. I tako sam ja skužio da ako želim imati plodnu zemlju u vrtu, da organska materija koja će pružiti hranjiva biljkama, mora doći od nekud. A ako ću ići tempom prirode, vjerojatno će mi trebati pola života prije nego bi bio zadovoljan rezultatima. Bogat toliko nisam da bi si mogao priuštiti kupovati kompost tko zna kakve kvalitete ili neka druga organska gnojiva, za moja prčkanja po vrtu.
Dobio sam par puta prijedlog, da zašto jednostavno ne odem u šumu i od tamo si uzmem svu organsku materiju koja mi treba da popravim zemlju u vrtu. To mi nije dolazilo u obzir jer, kako je moj deda govorio “oteto prokleto”. Također, što bi time naučio ?! Da kada želim nešto, da jednostavno uzmem drugome.

Dok sam se ja tako mučio, da gdje ću nabaviti organsku materiju, a da je pritom ne otmem iz nekog drugog ekosustava, primijetio sam da zapravo u smeće bacam dosta organskih materijala. Puno puta sam tako zastao iznad koša za smeće s npr. papirnatim ručnikom u ruci i osjećajem grižnje savjesti što u smeće bacam nešto što je prijeko potrebno zemlji u mojem vrtu. Misleći pritom na organsku materiju…
…ta vremena su sada prošlost za mene.

 

Što se je promijenilo ?

 

Imam gliste. 🙂

 

Zašto imaš gliste ?

 

Zato da bi imao što za jest, a da ne moram obrađivati tlo i tako rasipati energiju, te kupovati gnojiva ili kompost ili otimati organsku materiju ili plaćati nekome da mi odveze organsku materiju koju ne želim. Možda ih imam zato da bi mogao pisati ovakve tekstove ili fotkati ove fotografije… Više ni sam ne znam, ali drago mi je da ih imam 🙂

 

Kako me gliste pošteđuju okretanja tla ?

 

Vrlo jednostavno jer sva organska materija koja jednom prođe kroz njihov probavni trakt, postane savršena hrana za biljke, jer je u obliku koji biljka može odmah iskoristiti. Baš kao što humus nastaje u prirodi, a to je gomilanjem organske materije na POVRŠINI, tako ja glistina govanca stavljam po površini svoga vrta, naravno ispod malča. Također ako sadim presadnice onda ih i stavim u rupu prilikom presađivanja.
Umjesto kultiviranja i okretanja tla da bi dobio prozračnost, ja ga puštam na miru i prepuštam svim onim organizmima u njemu da to rade za mene. Baš zbog toga, te dodavanja glistinih govanca i malča, ta zemlja će postajati svake godine sve plodnija bez ikakvog teškog rada ili upotrebe fosilnih goriva.

 

Što je na fotkama ?

 

Kako ipak sve ovo radim da bi imao što za jest, većina plodova i biljaka je pojedena, a ne fotografirana. Svejedno, ove fotografije su iz vrta gdje su jedini novci potrošeni na sjeme i sadnice, a većina energije na berbu jer tlo nije okretano. Plodnost je došla od mojeg organskog otpada i drugih organskih materijala iz vrta kojeg su gliste efikasno pretvorile u savršeno gnojivo za biljke. Ovo je prva godina eksperimentiranja od kada imam gliste, a sljedeća može biti samo bolja i plodnija jer ja pošto sam živ,organski otpad nisam prestao stvarati, a gliste ga nisu prestale pretvarati u humus.

 

Zaključak

 

Ovaj tekst su moje osobne misli i iskustva, a fotografije prezentacija onoga čime se bavim u slobodno vrijeme i što sam od toga dobio. Sve ovo je daleko od toga da bi mi moglo ispuniti dnevne potrebe za kalorijama, ali zato eksperimentiram i to pod uvjetima koji odgovaraju meni i nadam se majci prirodi. Slijedim onu logiku, čim me priroda više podržava u onome što radim, meni će biti lakše i biti ću više nagrađen, barem se nadam 🙂

Izvor: http://imamgliste.com/

 

Оставите одговор