Koliko ste se puta gledajući na pijačnim tezgama paradajz, paprike ili krastavac , zapitali da li su i čime prskani? Da li vas je prodavac uvjerio da je sve uzgajano po ekološkim standardima? Ako imate makar mali komad zemlje van gradske vreve ili vam, možda, imanje na selu, stoji neiskorišćeno, uzgojite – organski- soje organski povrće. Učnićete puno ne samo za zdravlje već i za kućni budžet. Nudimo vam odgovore na pitanja: koje mjesto i zemljište odabrati za povrtnjak, kako i kada sijati i zalivati, kako i kada sijati i zalivati – kako povrće zaštiti na prirodan način.

Pravo mjesto : Daleko od zagađivača

Povrće treba gajiti iza kuće i pomoćnih zgrada, odnosno što dalje od puteva i drugih mogućih zagađenja. Zemljište očistiti od kamenja, djelova cigala, crijepova i ostalog otpada, a ukloniti i nepoželjno žbunje i drveće, s tim da se ne ukloni i površinski najaktivniji sloj zemljišta. Ukoliko se to desi, neophodno je ovakva mjesta nasuti nekim od organskih đubriva.

Povrtnjak ne smije biti u sjenci zgrada, jer većina povrtarskih vrsta traži dosta svjetla i toplote. Imaće dobar položaj ako je sa sjeverne strane zaštićen, pa se zemljište u proljeće brže zagrijeva. Izvrsno bi bilo da je malo nagnut prema jugu ili jugoistoku, jer bi tako imao dovoljno sunca, a zemljište ne bi bilo prevlažno. Nepovoljan je otvoreni položaj povrtanjaka, zbog nekada hladnih proljećnih vjetrova koji mogu da oštete rano zasijano povrće, pa raste sporije i slabije. Pored toga, isušivanje zemljišta i ispravanje biljaka u tom slučaju je veće.

Dobro bi bilo da postoji mogućnost navodnjavanja kvalitetnom vodom iz jezera, bare ili potoka – rijeka. Ako toga nema, mora se objezbijediti bunarska ili voda iz gradskog vodovoda, mada su one nejnepogodnije jer su hladne, a voda iz gradske mreže sadrži i hlor.

Najčešće je da su povrtanjak i voćnjak na istom mjestu. U tom slučaju, površina namijenjana povrću treba da ma dovoljno direktne i difuzne sunačane svjetlosti, pa valja prilagoditi i način orezivanja voćaka.

Povrće je pogodno sijati u leje (po mogućstvu u pravcu istok-zapad), dimenzija 1-1,2 m širine i 2-3 m dužine (ili duže), sa stazama od 30 cm. Tako se cijela leja može obraditi bez gaženja.

Od potreba zavisi, da li ćete se baviti i ranom ili kasnom proizvodnjom u zaštićenom prostoru, pa ukoliko se odlučite, predvidite njegovo mjesto.

Izbor zemljišta: Najbolja su neutralna

Za povrtnjak izaberite srednje zbijena zemljišta, mogu se koristiti i teža – zbijena zemljišta, pa i pjeskuše, ali je onda izbor vrsta povrća koje se mogu gajtiti ograničen.

Na teškim zemljištima korjenov sistem biljaka nema dobre uslove za razvoj, pa se čestim obradama i đubrenjem organskim đubrivima obradivi sloj mora održavati rastresitim. Ovakva zemljišta imaju obično i plitak vodo-nepropusni sloj. Zemljišta ovoga tipa pogodna su za kupusnjače i kasne usjeve.

Pjeskovita – rastresita zemljišta nemaju dovoljno hraniva, loše je i snabdjevanje vodom, pa se moraju češće đubriti organskim đurivima. Pogodna su za ranu proizvodnju, jer se lakše i brže zagrijevaju, a odlična su za korjenaste kulture. Zbog velikih potreba biljaka za vodom, ne odgovaraju za ljetnju proizvodnju.

Odabrano zemljište treba pedološki ispitati ( u najbližem agrozavodu), prvenstveno zbog pH reakcije. Hemijska reakcija zemljišta može se prepoznati i po kulturama koje rastu na njima. Na kisjelim zemljištima rastu – kiseljak, rastavić i bokvica, a na neutralnim – pirevina, kupina i djetelina. Većina povrtarskih kultura zahtijeva neutralno zemljište.

Za ranu proizvodnju, zemljište za povrtnjak mora biti ravno ili sa blagim nagibom ka južnoj ili jugoistočnoj strani. Sjeverna strana može se koristiti za kasnu proizvodnju. Nagib zemljišta od jedan do dva odsto omogućava normalnu obradu i navodnjavanje bez erozije, ali ne smije iznositi više od pet odsto.

Ako ne možete da birate i zemljište je loše (zabareno, tresetno, vrlo plitko, pjeskovito, krševito…), i ono se da donekle popraviti. Na primjer: zemljište koje se duže vrijeme ore na istu dubinu, pa se formira takozvani plužni “đon”, ore se na nešto veću dubinu.

Specifična melirativna mjera kojom se zemljište hemijski dovodi u stanje pogodno za život gajenih biljaka jeste i unošenje kalcijuma a najčešće krečnjaka i kreče, radi smanjenja kisjelosti zemljišta.

Navodnjavanje i odvodnjavanje najčešće su hidrotehničke mjere kojim se zemljišta popravljaju.

Obrada počinje u jesen

Pripreme zemljišta za sjetvu i sadnju počinje u jesen-riljanjem ili oranjem i to iz nekoliko razloga.

Gornji sloj zemljišta, koji je najviše gažen, natapan, kopan i koji su biljke iscrpile, stavlja se dublje, a donji, odmoran sloj, sa nekim zalihama hranjivih materija, iznosi se na površinu.

Uništava se izvjestan broj štetočina time što se iznose na površinu, gdje ili nemaju uslova za život ili ih unište ptice , sunce ili mrazevi. Druge štetočine, koje žive na površini , dospijevaju u dublje slojeve gdje nemaju kiseonika i takođe propadaju.

Sjeme korova dospijeva u dublje slojeve

Dubokom obradom omogućava se nakupljanje i čuvanje vode za period kada je neće biti dovoljno. Na neoranim zemljištima slabija je moć upijanja vode, te se ona nepovratno gubi površinskim oticanjem.

Poorano zemljište ostavlja se u grubom stanju. Pod uticajem kiša, snjegova i mrazeva postaje mrvičasto i pogodno za rad u proljeće.

Duboko jesenje oranje treba obaviti u vrijeme relativno visokih temperatura, kada je moguć rad mikroorganizama koji poičinju sa razlaganjem u oblike hrane pristupačne za narednu generaciju biljaka.

Prije jesenjeg oranja rastura se stajnjak. Stajnjak se koristi po planu – svake treće ili četvrte godine, u količinama 4-10 kg/m2, zavisno od zemljišta, gajene kulture i agrotehnike (navodnjavanja).

Ako se ne stigne sa obradom zemljište u jesen, bolje je obaviti oranje zimi nego s proljeća, s tim da se ne ore zamrzlo zemljište.

Đubrenje u brazde primjenjuje se u proizvodnji plavog patlidžana i paradajza, i to tako što se ašovom ili plugom napravi brazda, a na dno se stavlja sloj od 10-15 cm stajnjaka. Brazda se do vrha popuni ostatkom zemlji. Rastojanje između brazdi odgovara međurednom rastojanju gajenih kultura. Kod proizvodnje krastavaca, lubenica i dinja, koje se seju (sade) na veća rastojanja, koriste se kućice dimenzija 30 dž 30 dž 30 cm (jedan ašov). Na dno se stavlja stajnjak pomiješan sa zemljom iz dubljeg sloja, u odnosu 2:1. Gornji dio kućice pokriva se gornjim slojem iskopane zemlje i pritom se oblikuje u vidu činije-pehara, odnosno bočne ivice su nešto više od jame.

Kako sijati: U redove, kućice ili “omaške”

Sjeme se sije u redove “omaške” po cijeloj površini ili u kućice. Sjetvom u redove, postiže se pravilan raspored, odnosno svaka biljka dobija svoj vegetacioni prostor koji se kasnijim korekcijama (prorjeđivanjem, podsađivanjem i li podsijavanjem) dovodi u optimalan.

Sjetva omaške koristi se kod proizvodnje rasada, setve spanaća i rotkvice. Pri ovakvom rasporedu sjemena, poseban problem predstavljaju pokorica i korovi, koje je teško uništiti okopavanjem.

U kućice se uobičajeno siju pasulj, boranija, lubenica, krastavac, dinja, kukuruz šećerac pa i paradajz. Sjetva u kućice poželjna je ako je zemljište nešto vlažnije, kad se očekuje nešto duže nicanje sjemena ili kada se nakon sjetve može obrazovati pokorica koju samo sjemenke posejane u grupi mogu probiti. Dubina sjetve je veoma bitna. Sitno sjeme , ako je posejano dublje od optimalne dubine, ne može da nikne. Ili, obratno: krupnije sjeme, bliže površini takođe propada, zbog nedovoljne vlage i nemogućnosti da klica “probije” sjemenjaču. Sjeme može propasti i zbog većeg kolebanja toplote.

Kod ručne sjetve sitnog sjemena, sjeme se može miješati sa nekim materijalom (piljevina, pijesak, prekrupa itd), koji omogućava ravnomjerniji raspored sjemena kao i pravac redova.

Zbog sadržaja eteričnog ulja, sjemena celera, mrkve niču dugo (15-40 dana) pa im se zato dodaju sjemena salate, kupusa ili rotkvice koja brže niču i omogućavaju međurednu obradu zemljišta dok glavni usjev ne nikne.

Prilikom sjetve (ili sadnje), redove podstavljate u pravcu čestih vjetrova. Na taj način se obezbjeđuje dobro provjetravanje biljaka pri čemu nema zadržavanja visoke vlažnosti u njihovoj blizini, neophodnog uslova za razvoj mnogih patogenih gljiva. Između redova i biljaka ostavljati neophodno rastojanje- ne saditi pregusto.

Plodored – najvažniji

Da bi se parcela što bolje iskoristila i omogućilo dobijanje dva ili više usjeva tokom godine, mora se voditi računa o plodoredu (pravilna smjena usjeva tokom vremena na i stoj površini). Tako su mahunarke (grašak, boranija itd.) dobar predusev za većinu povrtarskih kultura osim za same mahunarke i djelimično za lisnato povrće (zbog mogućnosti pojave truleži i nematoda). Paradajz , papriku, krompir, korjenasto povrće, lukove mahunarke dobro je saditi poslije krastavaca, tikve dinje i lubenice. Poslije korjenastog povrća i kupusnjače dobro je sijati i papriku , paradajz, krompir, plavi patlidžan i dr.

Pridržavanje plodoreda takođe je preventivna mjera zaštite jer se njime sprječava nagomilavanje inokuluma i štetočina koje bi inače bile neizbježne gajenjem iste ili slične kulture uzastopno.

Tečna biljna đubriva

Fermentisani ekstrakt komarača (Foeniculum vulgare) koji se pripremi za 3-4 dana, odlično je azotno đubrivo za paradajz, celer i kupusnjače u rastvoru 10-20. Rastvorom se prska zemljište uz biljke ili se prihranjuje preko lista (1:50). Fermentisani ekstrakt komorača, u razblaženju 1:20, koristi se za đubrenje jednom nedjeljno.

Tečna đubriva od kupusnjača, posebno od kelja, daju dobre efekte u gajenju pasulja , krastavaca, tikvi, krompira, paradajza i celera. Ovaj ekstrakt (3 kg svježih listova na 10 l kišnice) dobija se za 14 dana i koristi se u rastvoru 1:10. Može se koristiti u smješni sa ekstraktom korpirve (1:1) i tada se smješa razblaži 1:5-10.

Tečno đubirvo od maslačka reguliše rast biljaka i poboljšava kvalitet plodova, a dobija se za 14 dana. Njime se u proljeće zemljište zaliva bez razređivanja (kao i ekstraktima drugih biljaka) a tokom vegetacije razblaženim rastvorom 1:3.

Razblažen fermentisani ekstrakt nevena (Calendula efficinalis) u odnosu 1:10-20 koristi se u proizvodnji paradajza i kupusa.

Sve povrtlarske biljke ne reaguju podjedanko na đubrenje ogranskim đubrivima, pa su zato podijeljene u tri grupe. Prva grupa zahtijeva đubrenje stajnjakom (paprika, paradajz, plavi patlidžan, kupusnjače, porodica tikva, praziluk, celer). Druga grupa povrća gaji se druge godine po rasturanju stajnjaka: korjenasto povrće, crni i bijeli luk, spanać, salata. Treću grupu čine mahunarke (boranija, bob, pasulj i grašak) koje se gaje treće godine po primjeni stajnjaka.

Dejstvo stajnjaka

Živinski stajnjak se razlikuje od ostalih. Koncentrovaniji je, dejstvo mu je brže pa se primjenjuje 10- 15 dana prije sjetve (sadnje). Rastvoren u vodi, koristi se za prihranjivanje.

Norme za osnovno đubrenje živinskim stajnjakom iznose 0,5-1kg/m2, a za prihranjivanje 0,03-0,06 kg/m2 čistog živinskog stajnjaka.

Kompost je naročito pogodan kao jedan od sastojaka supstrata, za pripremu sjetvenog sloja i za pikiranje rasada, kao i zemlje za pokrivanje sjemena.

Za đubrenje se upotrebljava neposredno prije sjetve (sadnje) u količinama 3-6 kg/m2. Dejstvo mu je 1-2 godine.

Izvor: pobjeda.co.me