Indijski (Kvic)
Što je to ustvari, Indijski „Kvic“ digestor? To je jedna hermetično zatvorena posuda, najčešće potpuno ili djelomice ukopana u zemlju, u koju s jedne strane ulazi sirovina, proboravi određeno vrijeme u njoj, i prerađena izađe a na drugu stranu posude. Na najvišoj točki pomične posude je otvor kroz koji izlazi plin. Indijski „Kvic“ digestor razvijen je kao što i ime govori u Indiji. Veoma je popularan i uspješno radi na desetke tisuća komada na tim područjima. Ljudi ga uglavnom grade sami.To je digestor za manja gospodarstva s manjom količinom grla. Donja granica ekonomičnosti mu je zapremina oko 3m3, a gornja (nespretna gradnja) oko 30m3.
Glavni dijelovi su mu:
- Bazen za pripremu sirovine. Obično zidani.
- Digestor obično zidani, koji se sastoji od bunara i na vrhu ima pomično zvono (čelični lim ili) koje služi kao plinosprema.
- Bazen za prihvat digestata. Obično zidani.
- Laguna za aeraciju digestata.
- Laguna za procijeđivanje i kompostiranje digestata.
- Dimenzije svih tih elemenata utvrđujete na bazi količine i vrste sirovine kojom raspolažete. Za lakše snalaženje priložena vam je tablica glavnih dimenzija digestora različitih zapremina.
Slika iskopa
Bunar iskopajte na dubinu prema zadanim dimenzijama. Dijametar iskopa bunara mora biti nešto veći, tako da se možete komotno provući između iskopa i tijela AD-a. Iskopajte naravno i rovove za ulazno izlazne cijevi. Pri iskopu pazite na niveletu zemljišta. Ona je jako važna.
Podnožje AD-a obvezno betonirajte kvalitetnim betonom. Nemojte zaboraviti staviti željezo, ako donji dio bunara betonirate. Poštujte pravila postavljanja željezne rešetke u pravilnu zonu. Donju polovicu tijela AD-a bilo bi dobro (radi hidrauličnog pritiska) također napraviti od arm betona. Željezo u vanjsku zonu. Gornju polovicu možete sazidati od bet blokova. Za zidanje koristiti kvalitetan produžni mort. O točnoj vertikali zida i njegovoj točnoj kružnici, nadam se, ne moram govoriti.
Pregradni zid u AD-u sazidajte od blokova debljine12cm do zadane visine. Ako radite digestor s centralnom vodilicom zvona, tada na polovini gornje trećine radite prekid blokova jer ćete u nju ubetonirati vodilicu zvona. Na vrhu pregradnog zida izliti nadvoj. U podnožju pregradnog zida pri stijenkama bunara ostaviti 2 otvora u veličini bloka. Naravno, nemojte zaboraviti nadvoje na tim mjestima. Kod postavljanja ulazno izlaznih cijevi poštujte građevinska pravila njihovog polaganja da ne dođe do njihove deformacije u progibu, obliku ili ne daj bože puknuću. Tu stvarno budite oprezni jer baš i nije zgodno iskapati i mijenjati cijev. Ako ste ugradili tankostijene ili glinene cijevi onda im krajeve u bunaru poduprite blokovima da se ne objese ili ne puknu. Krunu bunara ako ste radili blokovima, završite betonskim prstenom s blagom kosinom prema van. E, sada vanjsku stranu AD-a počnite oblagati uspravno orijentiranim pločama polistirena (stiropor)5 cm. Nakon prvog sloja na njega stavite drugi sloj sa pomakom za pola ploče. Sad neka netko odozgo uokolo počne ubacivati zemlju koju vi raspoređujte i nabijajte. Nakon prvog reda ploča, počnite s drugim redom i tako do vrha. Zašto polistiren a ne neka druga izolacija. Zato jer osim njega i poliuretana sve druge izolacije upijaju vodu, te ništa od toplotne izolacije koja je u ovim hladnijim krajevima izuzetno bitna. Unutrašnjost AD-a možete i ne morate zagladiti. Pregradni zid nije potrebno zaribavati.
Grijanje AD-a
Stvar neophodna u našim krajevima. U krajevima s toplom klimom, to nije potrebno ali u hladnijim krajevima je. Znam, vi bi radije iskoristili tu toplinu negdje drugdje, ali nažalost utrošit ćete ju na grijanje digestora. Neka vam ne bude žao. Dobiti ćete više plina, kvalitetniji digestat, kvalitetniji humus. Stvar uopće nije komplicirana i ako se budete držali ovih nekoliko pravila, čak će i raditi. Toplu vodu, to vam je jasno, dobivate iz sustava za hlađenje motora. Motor, naravno, ima cirkulacijsku pumpu, ali ona u velikoj većini slučajeva ne stvara dovoljan pritisak potreban za kruženje vode.
Temperatura tekućine u cijevima u AD-u, ne smije prekoračiti 55 Cº, jer će se mulj početi lijepiti za cijevi i usporavati prijenos temperature na mulj. Cijevi spiralno postaviti na dno ili stijenke AD-a. Nemojte ih zaboraviti učvrstiti.Odličnima su se pokazale „one crne za vodu“. Može i neke druge minimalnoga presjeka 25mm. Što veće 2“ to bolje.Dužinu cijevi odredite prema ovim vrijednostima. Za zagrijavanje 3m³ AD-a potrebno je 950 cm² vanjske površine cijevi.To je minimum. Malo i vi računajte. Zgodno bi bilo da ugradite dvije takve spirale (rezerva). Tako da se u slučaju kvara jedne spirale samo prebacite na drugu. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Cijevi mogu biti samo pložene na dno (bolji prijenos topline), ali cijevi moraju biti fiksirane za dno, lako ih se ošteti ili pomakne. Idealno bi bilo kada bi cijevi bile položene na neku rešetku podignutu od dna AD-a otprilike desetak centimetara.Kod odabira cirkulacione pumpe, pazite da vam može progurati vodu kroz to čudo. Ovisi o tipu pumpe. Možda ćete trebati ugraditi ¾“cirkulacionu pumpu za centralno grijanje. Dobra je i ona kojoj je izgorio motor. Stavi se remenica i priključi direktno na motor. Također je potrebno ugraditi termometar na ulazu tekućine u AD, jer nije preporučljivo da temperatura vode pređe 55 0C radi hvatanja mulja na cijevi. U slučaju stalno povišene temperature tekućine na ulazu u AD, Dobro bi bilo ugraditi termostatski ventil koji bi skretao tekućinu na dodatno hlađenje prije ulaza u AD. Za sada ste gotovi s tijelom AD-a, i počnite graditi bazen za pripremu sirovine To nije obično korito u kojem miješate G…a. Prvo joj morate odrediti zapreminu. Zapremina bazena mora biti za otprilike 10 % veća od količine sirovine koju miješate. Morate računati i sa vodom koju ćete sigurno morati dodati. Bazen mora biti pravokutnog oblika. Zašto? Pa da vam miješalica ne zavrti vodu. Osim ako nećete miješati nekim kolcem. Otvor cijevi mora biti barem 90 cm iznad nivoa digestata u AD-u. Dakle na mjestu gdje vam iz zemlje izlazi cijev za prihvat sirovine, izbetonirajte iskošenu podlogu za bazen tako da pad bude od cijevi. Vrh cijevi mora viriti iz betonske podloge cca 5 cm. Sada počnite blokovima zidati bočne strane bazena. Nemojte zaboraviti na zidu na najnižoj točki podloge, koja mora biti nasuprot ulazne cijevi ostaviti otvor cca 5 cm s mogućnošću čepljenja. Završene zidove bazena naravno okrunite bet vijencem. Bazen iznutra zaribajte cementnom glazurom. Ako vam bazen nije natkriven, tada osigurajte neki poklopac radi kiše. Također napravite čepove za čepljenje otvora. Sada treba riješiti bazen za prihvat digestata . On mora biti sličnih dimenzija. Dno bazena mora biti ispod nivoa digestata u AD-u. Visina donjeg ruba otvora izlazne cijevi u bazen mora biti u nivou digestata(niveleta) u AD-u. Dno bazena ima pad(od izlaznog otvora cijevi). Na suprotnom zidu od cijevi ugradite također neki ventil većeg presjeka, kojim ćete ispuštati digestat u lagune za aeraciju. Zidove možete i ne morate zaribavati.Naravno, zaribani su ljepši, uredniji i lakše ih je održavati. Od većih poslova preostala nam je izrada zvona(plinosprema). Napravite ga od čeličnog lima, ili ferocementa. Ne koristite lim ispod 2 mm debljine. Ne koristite pocinčani lim. Sumporovodik će vam pojesti cink dok kažete keks, a osim toga, cink otrovno djeluje na metanogene bakterije. Jasno vam je da će se zvono prevrnuti ukoliko mu ne osigurate vođenje. Postoji mnogo načina vođenja zvona. Možete jednostavno nastaviti zidati zid bunara u punom krugu do potrebne visine. Možete na vrhu bunara izbetonirati 3 stupa na jednolikom razmaku do potrebne visine. Ma, ima masu rješenja. Bitno je osigurati da zvono slobodno klizi gore dolje bez zapinjanja o stijenke bunara. Treba samo paziti da vam razmak između zvona i stijenke bunara ne bude manji od 5 cm. Zgodno je, ako se za vođenje zvona ne koristi centralna vodilica, nego bočne stijene bazena, na zid vertikalno učvrstiti 3 pravilno raspoređene „okiten“ cijevi. Učvršćivanje cijevi obvezno izvesti prokrom vijcima. Razmak između njih i zvona, mora biti cca 1 cm. Poklopac zvona izvesti stožasto. Blizu vrha stošca ugraditi cijev za odvod plina od 1″. Bez obzira na vođenje, donji rub zvona se mora ojačati da ne dođe do njegove deformacije. Ojačanje izvesti ugradnjom trokrake zvijezde napravljene od „U“ profila. Krila „U“profila prema dolje. Ako koristite tanji lim za izradu zvona, tada treba donji rub zvona s unutarnje strane dodatno ojačati trakom lima . Provedba antikorozivne zaštite zvona, i njegovo ličenje kvalitetnim epoksidnim ili bojama na bazi asfalta je neophodno, ako ne želite brzo ostati bez njega. Ako ste se odlučili za ferocement, tada stijenke ne smiju biti tanje od cca 1 cm. Upute za gradnju ferocementom, ćete naći na stranici FEROCEMENT . Kod zvona od ferocementa ima jedan nedostatak, a to je njegova plino-propusnost. Nju ćete otkloniti na slijedeći način.
KOD OVOG POSTUPKA ZABORAVITE OTVORENI PLAMEN.
Nabavite potrebnu količinu parafina(svijeće) 20dag/m2 zvona, benzin, jedan ili dva fena za skidanje boje. Potrebnu količinu parafina otopiti u ugrijanom benzinu cca 700C
Benzin grijati u vodenoj kupki, NE NA OTVORENOM PLAMENU!!!!!!!!!!
Obično 2-5% benzina na težinu parafina. Ugrijte cijelo zvono s unutrašnje. Ugrijanu unutrašnjost zvona premazivati otopljenim parafinom. Za nanašanje parafina koristite četku s tvrđom dlakom. Razrijeđen i ugrijani parafin će ući u pore ugrijanog ferocementa, začepiti ih i zvono neće propuštati plin. To je vrlo kvalitetna i dugotrajna impregnacija. Nastojite biti što brži da se zvono ne počne hladiti, jer u tom slučaju parafin ne penetrira u ferocement nego ostaje na površini i ljušti se. S vanjske strane zvona, fenovima neka vam zagrijavaju mjesto gdje vi trenutačno nanašate parafin. Također si osigurajte jači ventilator za pojačanu izmjenu zraka u unutrašnjosti zvona dok vi četkom nanosite parafin.
JOŠ JEDNOM ČUVAJTE SE.
Ako zvono napravite od prokroma, tim bolje.
Znači, najvažnije dijelove postrojenja ste napravili. Od postrojenja se vide samo bazen za pripremu sirovine, vijenac zidova AD-a, zvono digestora i izlazni bazen. Površinu oko postrojenja možete samo posuti šljunkom, ili što je bolje izbetonirati. Ovisi o vama. Još vam preostaje napraviti lagune za aeriranje digestata, i lagunu za cijeđenje, te prostor za dodatno kompostiranje humusa. Nije komplicirano.Lokacija aeracijskih laguna (4 komada) ako je ikako moguće, niža od dna izlaznog bazena. Mogu i ne moraju biti u neposrednoj blizini AD-a. Njih također napravite od plastične folije prema nacrtu. Osnovno je pravilo:“Što plići, radi što veće izloženosti zraku“. Spojne kanale od AD-a do njih, također napravite od pl folije. Na tom kanalu korisno je napraviti barem nekoliko kaskada radi što većeg dodira zraka s digestatom. Nastojite da u kanalu nema udubljenja u kojima bi se zadržavao digestat. Laguna za cijeđenje je slična laguni za aeraciju i naravno, opet napravljena od folije. Na prikladnom mjestu napravite čvorište tako da laguna može prihvaćati digestat iz svih laguna za aeraciju. Može biti malo dublja. Dno može imati malo veći pad cca5%. Na izlazu iz lagune napravite branu od 1,2,3, bale slame. Bale su odličan filtar. Digestat, pardon, gospon humus će ostajati u tom bazenu, odakle ćete ga vi, sav ponosan prenijeti na plohu za dodatno kompostiranje.
Upuštanje anaerobnog digestora u rad i uklanjanje problema u radu
Različiti modeli, zahtijevaju i razne varijacije upuštanja, no svima je zajedničko;
Potpuno napuniti digestor preporučljivo TOPLOM do 35˚C i plinospremu hladnom vodom. U protuplameni osigurač uliti vode do nivoa radnog režima.Općenito, treba nastojati istisnuti sav ili skoro sav zrak iz kompletnog sistema. Kisik djeluje nepovoljno na rad digestora, a mješavina plin / kisik je i eksplozivna. Naravno, ostati će ga nešto u cijevima no to nije toliko bitno.
Nakon 24 sata provjeriti nivo vode u digestoru, plinospremi i pr plamenom osiguraču. Ukoliko se zamijeti pad nivoa vode, znači da ste negdje zapacali i nedostatak treba ukloniti. Provjeriti kompletne instalacije, spojeve (sapunica, ili nešto slično)i sve što sačinjava sistem. Koristiti isključivo plinske ventile.
Svi ventili osim ventila -digestor plinosprema-, moraju biti zatvoreni.Nivo vode(radni nivo) na ulaznoj cijevi sirovine u digestor i u digestoru moraju biti isti.Otvoriti ventil digestor/plinosprema. Ako je ikako moguće, prvih nekoliko dana, uz vašu sirovinu odvojeno dodavati i aktivni mulj digestora koji već radi. Što više to bolje. Aktivni mulj dodavati u digestor direktno iz cisterne kojom je dopremljen. Što manji dodir mulja s otvorenim zrakom – kisik ubija anaerobne bakterije -, to će mulj sadržavati više anaerobnih bakterija.Ovakvim startanjem uređaja uporabljive količine plina ćete dobiti već u roku 3 – 4 tjedna.Može se startati, ako nije moguće nabaviti aktivni mulj, i s svježom sirovinom. digestor će također proraditi no kroz nešto duži period.
Digestor u startu pretežno proizvodi CO2, a ne metan.
U startu, pri postupku pripreme sirovine (razrijeđivanje) u izmet nastojati vračati sav efluent koji izađe na izlaznu cijev digestora. Digestor je u startu napunjen čistom vodom i ima malen postotak aktivne tvari za fermentaciju, te je potrebna svaka bakterija i svaka čestica krute tvari koja bi eventualno izišla iz digestora.
Pravilnim ritmom punjenja digestora ( Preporučljivo je dnevnu količinu izmeta jednoliko raspodijeliti 3 – 4 obroka, i u pravilnim vremenskim razmacima upuštati u digestor. Za podizanje temperature digestora, miješati sirovinu s što toplijom vodom. Nakon otprilike 1 – 2 mjeseca možete odlučiti, hoćete li efluent koji izlazi iz digestora koristiti kao gnojivo, ili njim i dalje razrjeđivati sirovinu.Ako ste se odlučili koristiti efluent za razrijeđivanje, tada, obvezno iz efluenta izdvojiti krute ostatke koji su s efluentom izašli iz digestora. To stoga, jer postotak krute tvari u digestoru ne smije premašivati 10%. Taj postotak tvari u sirovini: Kruta tvar 10% / voda 90%, treba u digestoru stalno održavati.Najjednostavniji način odvajanja je taloženje u bazenima. Može se i filtrirati, centrifugirati; Ovisi o vama. Bitno je da voda sadrži što manje krutih čestica.Odvojene krute sastojke, podvrgnuti dodatnom cijeđenju, sušenju na zraku tokom nekoliko tjedana uz obvezno prevrtanje i koristiti kao gnojivo. Ne koristiti svježi mulj za gnojidbu. Tokom startanja, postotak metana u plinu je malen. Gasi se kada se odmakne upaljena šibica. Povremeno ispuštati na ventilu protupalmenog osigurača plin iz sistema i šibicom isprobavati kvalitetu plamena.Ovim postupkom se povećava udio metana u plinu u plinospremi.Plin mora goriti stabilnim plavim plamenom bez pucketanja.
Ako ste uspjeli od prve, SVAKA ČAST.
Izvor: http://bioplin.webs.com/